Flying Finn

Korisnikov avatar
Centurion
Reactions:
Postovi: 1770
Pridružio se: Pet Feb 17, 2017 12:02 pm

Flying Finn

Post od Centurion » Čet Dec 06, 2018 4:39 pm

Slika

Vremena se mijenjaju. Sa njima, i ljudi, navike, način života... Uz sve to, mijenja se i sport. Sport titana...

Predgovor

Kakvi su samo tu vozili.
Neću sada, ovdje, pominjati imena tih najvećih. Ovaj put, zadržaću se na onim, koji su u svojim vožnjama kroz elizijum ovozemaljskog bitisanja bar dva puta na svoju glavu stavili krunu, ovjenčali se oreolom šampiona, imortala i besmrtnika. Koji su bar dva puta svoje ime upisali u knjigu slavnih, vječnika. Bilo ih je šest.
Šestorica veličanstvenih.
Askari, Klark, Grejem Hil, Fitipaldi, Alonso i Mika... Kakvo je to društvo. Kroz vatru, dim i izmaglicu isparenja spaljenih guma, peli su se na vrh. I tu ostali.
Još tri su živuća. Trojica jure neke nebeske trke, neke vanvremenske obračune, sa sebi ravnima... Ko zna, možda je tu negdje i Hermes, praotac svih trka...
Jedan od ta tri živa, Mika Hakinen. Hladni Nord, Fin. Čovjek sa očima boje čelika, kako neko, nekad, reče.
Reče, možda i njegov najveći rival, Kajzer...

Slika

Vozač, šampion, čovjek poput Mika Hakinena morao je da sačeka toliko godina na svoj prvi trijumf, na svoju prvu kockastu zastavu u najbržem takmičenju na svijetu . Apsurd, kad danas vidimo klince od 17. koji rulaju arenama betona i asfalta, i osvajaju najsjajnija odličja jednog sporta...

Uvod

Mali Mika taman je napunio pet godina, kad su roditelji Harri i Aila odlučili da ga odvezu na vožnju karta, njegovu prvu u životu. Kako je Mika poslije pričao, jedino čega se sjeća tog dana, jeste strah i briga na očevom licu. On, prvenac, pa da ima takvu nesreću. Otac Harri bio je šokiran.
Ipak, iako Mika jeste imao opasnu nezgodu, to ga nije odvratilo od ovog brzog i opasnog sporta, naprotiv.
U vremenu koje je zatim došlo, bio je dosadan kao stjenica, te na kraju i uspio natjerati roditelje da mu kupe vlastiti karting. Kako je Miki postajao sve brži, tako je i čitava porodica, uključujući sestru Ninu, počela minibusom da putuje na Mikine trke, kao pravi mali trkački tim, koji ustvari i jeste bila...

Iako je želio raditi kao akrobat, u cirkuskoj školi, što je možda i malo čudno u današnje vrijeme, otišao je drugim putem, kako su njegove vožnje postale bolje i kvalitetnije. Brzina ga je privukla sebi. Neki će reći, hazard. Kako god bilo sreća za nas, za čitav trkački svijet. Da je postao akrobata, ostali bismo uskraćeni za njegove sjajne, nevjerovatne trkačke izvedbe.
Već 1982. postaje štićenik svog zemljaka, tada šampiona, furioznog Keke Rozberga. Sreli su se na prikladan način za Finsko okruženje, u sauni... To je Miki pomoglo da, kako oni vole reći, "flat out", i da izađe iz sjene. Ovo je ustvari omiljeni izraz ove dvojice vozača, pa sam ga i ja upotrijebio ovdje. Da se razumijemo...

Priča

Idemo ovako. Moramo krenuti sa Mikinog omiljenog mjesta, kako veli, u trkačkom životu...

Dok sjedi udobno zavaljen u trosjedu, na palubi svoje luksuzne jahte usidrene u monegaškoj luci, Mika lagano luta hodnicima prošlosti:
" Još tamo 1991., u nekom neformalnom razgovoru, Džejms Hant mi je kao debitantu rekao, da ne zaboravim, da se najprije moram zabavljati u ovom cirkusu. Onda, slijedi ostalo. Ja sam to ipak zaboravio. I napravio sam grešku."
Početkom 1998. nakon teških godina, nakon nesreće, životnih kriza, napokon je došao trenutak za zabavu, i tada se ponovo sjetio Hantovih riječi:
"Kad sam prvi put sjeo u taj bolid, shvatio sam da je to - to. Da napokon uživam i da se zabavljam u vožnji. Šta god uradio, ubrzao, kočio, automobil je bezpogovorno slušao. Bio je to savršen bolid. Shvatio sam, to je auto za titulu."
Taj bolid, bio je sada već čuveni, slavni, srebrno sivi Meklaren MP4 - 13, slavni pulen gospodina Ejdrien Njuija. Auto za besmrtnike.
Englezi imaju jednu divnu riječ za takvo nešto. Čelendžer.

Mika je uvijek mrzio "anderstar" i preferirao je da bolid ima takozvani frontalni ujed. Sa tako pripremljenim automobilom mogao je napasti sam vrh krivine, maksimalno agresivno. Zadnji kraj, koji bi tada postajao nestabilan, poslije tog zahvata bi hvatao i poduhvatao. Njegova osobenost tih dana...
U finalnom krugu kvallifikacija u Monaku 1998. namjerno je na kratkoj nizbrdici prije Sen Devota zakočio jako i kratko. To je za trenutak svu težinu bolida prebacilo naprijed, i na taj način dovelo pneumatike na optimalnu radnu temperaturu. To je funkcionisalo briljantno, i tako je imao odlično prijanjanje prednjeg kraja bolida, što je opet omogućavalo, kako Mika veli, " maksimalan napad."

Slika

U toj kultnoj trci, Miku je proganjao klupski suvozač, Kultard, dok Škota nije izdao agregat. Ćudljivost svojstvena onovremenskim "Srebrnim Strelama." Nakon toga, Mikinih nekoliko savršenih krugova, i on se odmiče od Fizika i Mihaela:
"Nije bilo lako," veli. "Staza je bila zahtjevna i fizički i psihički. Potrebno je puno energije da ostanete mirni, jer, ako paničite, u zidu ste.Priprema je u Monaku uvijek teža nego bilo gdje drugo."
Ipak, nakon par krugova lakšeg ritma, Mika je izgubio radnu temperaturu u gumama i kočnicama. Potkrala se greška, i zadnjim točkom zakačio je barijeru u Raskaseu:
" Bio sam ubijeđen da je gotovo. Želudac mi se okrenuo. To je to... Međutim, džinks je izdržao. Nije se slomio, uprkos strašnom udarcu."
Sjeća se, zamagljenih očiju, kao su dan prije donijeli nove uporne stubove, dosta jače i čvršće. Poslije se pokazalo, to je bio razlog zašto stabilizatori na njegovom MP nisu popucali.
"Monako je tada bio žestok izazov. Ipak, tog vikenda se i sada sjetim sa osmijehom. Monako je moj život. Svaki put, kada izađem iz tunela, vozeći se automobilom, sjetim se i kažem sebi - nekad sam iz ovog tunela izlazio 300 na sat..."
Nakon tog slavnog vikenda u Monaku, četiri trijumfa u nizu. Posljednji, šampionski, Suzuka:
"Rekoh sebi. Titula je tvoja, ne forsiraj više svoju srećnu zvijezdu.Ovo je dosta, sada idi radi nešto drugo..."

Slika

Činjenica, bez tog obračuna možda ne bi ni bilo obračuna u F1. Moramo se vratiti u 1990. Da bih upotpunio sliku, obrise, rivalstva koje slijedi, i koje je možda najviše oblikovalo furioznog Finca, moram se sjetiti jednog događaja, koji je model, šablon, budućih dešavanja na F1 borilištima širom svijeta.
Glavni sudionici, naš Mika, i njegov vječiti rival i najljući suparnik, Šumaher.

Makau, F3 serija. Fin dominira. Lagano osvaja kvalifikacije, a trku broj 1. pobjeđuje sa 2.66 sekundi prednosti ispred Germanina. Nakon borbe u trci broj 2., on se nalazio na drugoj poziciji, iza Mihaela. Mogao je priuštiti sebi lagano rulanje do kraja trke, i uživanje na podijumu.
Ipak...
"Na početku završnog kruga druge trke, upravo smo bili prošli ciljni pravac, i došli do narednog zavoja, kad sam nenadano dobio priliku za pobjedu. Mihael je promašio ulaz u krivinu, njen sam vrh i znao sam šta to znači. U F3, sebi niste mogli dopustiti luksuz takve greške,ako želite pobjedu. Bolid strašno uspori, i onda ste idealna meta za prestizanje. Znajući to, ja sam morao prestići Šumahera."
"Počeo sam da ga prestižem, međutim. On se premjestio, i zatvorio mi prolaz. Rezultat, njegovo slomljeno zadnje krilo, dok sam ja morao odustati od trke."
Ipak, Šumaher je ovu trku završio, a Hakinen, koji je nakon kolizije završio u barijeri, morao je da odustane. Devastiran i vidno iznerviran, bacio je rukavice na asfalt:
"Nije bilo zadovoljstva u ekipi, jer je nagradni fond bio jako velik, i ekipa je radi moje greške izgubila dosta novca. Za mene, bila je to ogromna trkačka lekcija."

Slika

Godinama poslije, graciozni Finac je u izjavi za F1 Racing, tačnije, godine 2012. sebi shodno, izjavio:
" Za taj sudar iz Makau, krivim samo sebe, i danas. Trkanje je trkanje, i uvijek je jako teško. Ipak, kad se neko jako brzo kreće iza vas, a vi, ne razmišljajući, naglo mijenjate poziciju... svakom je jasno šta će se desiti. Opet, nema smisla gajiti negativnu energiju. To je trkanje."
Digresija. Bila je neophodna, da bih vas uveo u njegov svijet. Svijet Monaka, Spa, i Suzuke. Svijet gdje nema popuštanja, gdje se trenira naporno i svakodnevno. Gdje morate maksimalno raditi, da biste bili najbolji. Gdje svaki osjećaj, svaki nagovještaj osjećanja, skriven iza voštane maske, zvane izraz lica...

Te iste, 1990., promovisan je u F1, u ekipu Lotusa.
Ekipa čija je zvijezda lagano gasnula, i Mika svjestan takvog dešavanja, nakon jedne sezone putuje dalje. U timu je bio pouzdan, ostao je upamćen kao takav. Timski suvozač Herbert je nosio ime vozača koji ne odustaje tek tako, a sa nejačkim Lotusom te sezone imao je pet odustajanja više od Mike... Možda, da je taj Lotus 107 imao malo kvalitetniji mjenjač, umjesto onog krhkog. Dogma ostaje.
Uvijek, svima, je bilo jasno da je Mika jako brz. Pitanje je bilo, da li bi, u trenutku kad dobije pravu trkačku priliku, iskoristio sav svoj potencijal ?
Na odgovor, srećom, nismo čekali dugo.
Ljeta Gospodnjeg 1993. potpisuje ga Ron Denis, i on postaje test vozač u timu gdje su vozači bili Andreti i Sena, u timu koji je tada bio perjanica Britanije... Tim Meklarena tada je koristio motore Forda, koji baš i nisu bili poznati kao vrhunski. U momentu kada je Majkl Andreti otišao u CART i odlučio da zaboravi svoju očajnu F1 sezonu, Mika postaje trkački vozač.
Svoj prvi odgovor na trkački potencijal daje u Eštorilu, te 93. Zasjenio je svog timskog kolegu, i kvalifikovao se iznad njega. Kolega, neki Aerton Sena...
Prelazak, sa pozicije timskog vozača koliko toliko trkačkog Lotusa, na poziciju testera u Meklaren, sada se pokazao kao vrhunski potez. Do tada, to je bilo kockanje. Istina, Mika se u Eštorilu povukao iz trke. Ali, utisak je ostavljen. Došao je u F1 na velika vrata, koja su se širom otvorila. Do kraja sezone vozio je tri preostale trke.
Kad je Aerton 1994. otišao u Vilijams, Mika nenadano u tako velikom timu postaje vozač broj 1. Odgovornost za koju Fin nije bio spreman.
Shodno nespremnosti za izazov, nije sve bilo blistavo. Karambol na Hokenhajmu, i Mika je u žiži kao glavni krivac. Kazna, jedna trka pauze.
Ipak, to je za Fina bilo smiješno, u odnosu na životnu dramu koja mu je tek slijedila. Naravno da Mika nije mogao ni naslutiti šta ga čeka...

Slika

Sezona je 1995. Kroz tu sezonu, tim Meklarena isprobao je čak tri šasije, i sve nije išlo po planu. Čak pet dvostrukih povlačenja kroz sezonu, označavali su bolid jako nepouzdanim. Stigla je i Australija, tada zadnja trka u kalendaru. Adelejd. Hakinen je zamišljao možda i neki kvalitetniji plasman, za kraj prvenstva.

Onda, komadi na stazi probili su pneumatik njegovog furioznog Meklarena, i lansirali ga direktno u zaštitni zid, vrtoglavom brzinom, uz bjesomučnu silu gravitacije. Pri brzini od 120. milja na čas, trebalo je preživjeti. Fraktura lobanje, unutrašnje krvarenje te progutan jezik, sve to značilo je strašne povrede za Finca.
U momentu kad je ekipe medicinara uspjela doći do nesvjesnog Mike, mogli su ustanoviti, kako je poslije precizno referisao blaženopočivši doktor Sid Votkins, obilno krvarenje iz usne šupljine, a boja kože lica mladog Finca lagano se pretvarala u modru, što je moglo značiti samo jedno - nedostatak kisika, odnosno nemogućnost disanja uslijed obilnog krvarenja...
Traheotomija je izvedena na licu mjesta, kako bi se Miki dale kakve takve šanse za preživljavanje, kako bi makar stigao do bolnice. To se poslije pokazalo kao spasonosno rješenje Doka Votkinsa, i Mika je preživio. Iako je određeno vrijeme bio na ivici prevagnuo je na ovu, zemaljsku, stranu.

Slika

Poslije je šturo pričao da je prvo što je vidio bilo lice njegove Erje, mlade dame,a poslije dugogodišnje životne saputnice, koja je uz njega bila konstantno, svo vrijeme njegovog mukotrpnog, ali tako efektnog povratka. Jer, svi su poslije povratka stekli utisak, vratio se odlučan, i ako je moguće, još brži...
"Svoje strahove možete prebroditi samo ako ih udarite direktno u glavu. Dakle, morao sam ponovo voziti flat out," govorio je poslije Mika novinarima. Činjenica je da sa medijima i novinarima nikad nije bio na ti. Falilo mu je ekspresije pred kamerama, načina da izrazi svoj stav. Iza svjetala pozornice, bio je neko potpuno drugi.

Ipak, u prvim danima nakon izlaska iz bolnice u svoj monegaški stan nije bio siguran ni u šta. Posebno u to, da će svoje strahove udarati u glavu. Da će moći da se vrati svojoj strasti. U šali je često govorio, kako je tada spavao više i od kornjače, njihovog kućnog ljubimca.

Međutim, došlo je vrijeme da pokaže od kakvog materijala je skovan, i već početkom 1996., u privatnom testu koji je organizovao Meklaren, sudjelovao je i rekonvalescent Mika. Treba li i napominjati da je bio pakleno brz, kao u najboljim danima.
Svoju brzinu nije, još, mogao prenijeti i u F1. Naredne, 1997, vratio se u F1, ali ništa posebno nije prikazao. U zadnjoj trci sezone 97. u španskom Herezu, bilo je sigurno da su ga propustili i timski kolega Kultard, a i novopečeni šampion Vilnev. To mu je bila jedina sezonska pobjeda. I po tom je jedino pamćena, njegova, 1997. Ta skandalozna trka bila je prva pobjeda Hakinena. Kao da se već tada dalo naslutiti, da je stigao šampion. Jer, na takav način i dolaze prvaci.

Slika

Vezala se ona na onu premijernu, 98., u prvoj, uvodnoj trci sezone u Melburnu. Kultard je i tada popustio, i bio lojalan poštujući dogovor od prije trke:
"Ko prvi dođe u zavoj broj 1. trka je njegova.Tako smo dogovorili u garaži," poslije je rekao Škot Dejvid... Svima je bilo jasno da tu nema istine. Ali dobro. Vjerovaćemo mu, bar ovaj put.
To je bio taj zamajac, taj momentum koji Mika nije ispuštao čitavu sezonu. U konačnom zbiru, osvojio je najsjajnije odličje na osam gran pri vikenda, dok je najveći rival u karijeri, Šumaher, osvojio šest.

Fanovi mogu imati različite afinitete,ali valjda Fince poštuju iz tog jednog razloga:
Oni dosljedno izvršavaju osnovno F1 načelo, i u svakoj trci od sebe daju najbolje moguće. Mislim da je i ta prva Mikina titula došla radi ovakvog pristupa trkanju. Do krajnjih granica njegovih fizičkih i psihičkih mogućnosti. Daleke 1998. izluđivao je novinare svojim monosilabičnim odgovorima, i osvjetljavao podijume tim raritetnim osmjehom. A vozio je... za medalju.

Kako red i običaji nalažu, iz te šampionske sezone moramo se sjetiti, onako, samo lagano, Mikine najmoćnije pobjede, njegovog krešenda, kojim je na njemačkom tlu faktički ovjerio titulu šampiona.
Ta Velika nagrada Luksemburga 1998. održana je u Njemačkoj, na Nirburgringu, i uknjižena je kao predposljednja trka sezone.
Mikina najveća prednost u sezoni iznosila je čitavih 22. poena nakon trke u Monaku. Međutim. Šumaher je nevjerovatnim nizom od pet pobjeda u osam trka u nizu napravio karambol, i doveo Miku na rub, pa gotovo pred svršen čin. Finac je znao, bez neke nevjerovatne vožnje, dramskog obrta, titule nema. Kajzer je već imao titulu u ruci. I ovdje, Šumaher je bio u primarnoj poziciji da u završnu trku sezone, u Japan, ode sa ogromnom prednošću. Dva Ferarija u prvom startnom redu, Šumaher i Irvajn. Mika je bio u teškoj sitauciji, koja se nije popravila čak ni nakon starta trke.
Sve je počelo ličiti na laganu nedeljnu šetnju za njemačkog vozača. Mika je već u uvodu izgubio dah, i Kajzer se rapidno počeo udaljvati od njega i Edija. Prednost je rasla, Ferari je savršeno funkcionisao.
Ipak, Mika je i ovdje "past out". Borio se za vazduh prvih 10. krugova, tražio je svoj ritam. Negdje u 14. krugu, Edi je obiđen. Na redu je Baron. Iako je u ovom segmentu trke prednost Ferarija iznosila čitavih 8,5. sekundi, Finac se nije pokolebao. Nekolicina furioznih krugova, i crveni kavalino je bio na vidiku. Njemac odlazi u boks u krugu broj 24., dok Mika nastavlja kao finski brzi voz da niže najbolje krugove, kao po šinama. Na stazi je ostao još 4. kruga, prije boksa. Dovoljno.
Onda, ta finska nepokolebljivost, živci od čelika, ili nekog drugog, još tvrđeg materijala.
Upisao je najveću pobjedu u svojoj dotadašnjoj karijeri, na protivničkom bunjištu, u srcu Njemačke imperije. Veličanstven performans pod ogromnim pritiskom, pokazao je čitavom svijetu kakav je taj do tada možda, iomalovažavani vozač. Koliko vrijedi, i šta je u mogućnosti.
Idući GP Japana, bio je potvrda neopozivog, potpis šampionskog akta. Mika je bio na krovu F1 svijeta.

Slika

Godine 1999. odbrana titule svjetskog prvaka djelovala je mnogo lakše, bar djelovala, jer na bojnom polju nije bilo gordog Kajzera. Lom noge lucidnog germana dao je Fincu veliku prednost, ili je bar ovaj tako mislio.
U prelomnom trenutku borbe za titulu, u Monci,sa drugim vozačem Ferarija, Irvajnom, Mika je napravio grešku sezone sa svojim Meklarenom, te odabrao pogrešnu brzinu u mjenjaču.
Naime, Mika je prebacio u prenisku brzinu. Bolid je zato postao prenervozan, a Mika se izvrtio na stazi , te odustao od trke... Kamere su poslije prikazivale čovjeka, koji je do tada djelovao hladno i moćno, nedodirljivo, kako u nekoj šumici pored staze, kleči na jednom koljenu i gorko plače. Slika je obišla trkački svijet.
Ipak, nije to umanjilo Mikinu veličinu. Tada, tek tada postao je veliki, šampion. Svijet je shvatio da on ima i svoju emotivnu stranu, da plače, smije se. Postao je emotivac u razgovorima ljudi o njemu, neko sa kim se ljudi upoređuju. Privatno, bio je vozač i trkač koji duboko razmišlja, ali krije svoju emotivnu stranu.

"Mozak je stao," rekao je za grešku u Monci. " Formula jedan je igra uma, tu nema sumnje. Morate razmišljati tako jako, da vam ponekad dimi iz ušiju. Ako vam mozak stalno ne radi, drugi bolid će vas prestići."
Ko zna, da li je već tada Miku mozak opominjao da je vrijeme za povlačenje. Možda i nije, možda jeste.
Nastavio je pobjeđivati, četiri puta te, 2000. godine, i još dvaput 2001. kad je, što je njemu možda bilo i mnogo bitnije, dobio i svog nasljednika, Huga. Očinstvo je Miku vjerovatno još više podsjetilo na sav hazard ovog sporta, i vjerovatno se zapitao dokle još forsirati svoju brzinu, po kojoj je postao čuven i slavan.

Slika

Elem, došli smo na mjesto za jedno od najboljih prestizanja u istoriji ovog sporta, pa, možda i najbolje, kad uzmemo u obzir ko su glavni akteri događaja.



Spa, Belžik, 2000. Mika je ovdje u subotu osvojio svoju posljednju pol poziciju u karijeri, a u generalnom plasmanu imao je dva boda prednosti nad Mihaelom. Dva boda.
"Sigurno najznačajnija trka u Spa za mene bila je ta, 2000. godine. U Ardene sam stigao u optimističnom raspoloženju. Moj Meklaren bio je brz, isti kao i prethodne dvije sezone, ali, istina, više ne toliko pouzdan. Lagano je gubio dah..."
Trka je krenula. Kišna nedelja, i sivi oblaci u Belgiji. Uobičajeno. Mokar start, i kiša je nakon prestanka ostavila stazu prilično natopljenu. Iza sejfti kara, Mika je napravio određeni razmak, ali... On se tog nedeljnog popodneva odlučio za setap bolida za suve vremenske uslove. Mihael opet, podešava svoj Kavalino za vlažne vremenske uslove trke. Dvije krajnosti i jedan cilj.
Iako su uskoro svi prešli na pneumatike za suvo, određeni sektori staze bili su još vlažni. Kao i Stavelot, gdje je Mika napravio grešku, i izvrtio se, a vođstvo u trci prepustio, kome drugom, nego Mihaelu. Sreća, njegov motor nije se ugasio. Bitan detalj, jer, koliko god u tom trenutku trke pogriješio, kao da je baš to morao napraviti, iz nekog višeg, nama nepoznatog razloga. Kako bi, da tada nije napravio grešku, onda, zaboga, izveo onakvo preticanje. Mnogi vele, najbolje svih vremena. Najbolje, kad uzmemo koga je Mika pretekao, na stazi, u jednoj divovskoj, rovovskoj, borbi.


Slika

I pored svega plavi čovjek nije odustao. Čelična volja, istrajnost, i nakon što su svi odradili drugi pit stop, Mika je letio stazom. Njegov Meklaren na trenutke se pretvarao u pikirajući aeroplan.
Onda, neposredno prije La Surs... Potez koji većina pamti. Autogram umjetnika, dodir vanvremenskog. Ono, što smrtnike odvaja od besmrtnih, od velikih. Uz pomoć Zonte, koji mu je stvorio zavjetrinu, obilazi Mihaela. Kakva trka. Rivalstvo Dvojice, i Mikin najveći talenat, neopisiv osjećaj za rezantno munjevito obilaženje, možda su se n ajviše istakli u ovoj operi F1 nadmetanja, ruži trkačkih vjetrova.

Godinama poslije, Hakinen je na svoj način, po ko zna koji put, u pisanoj formi prikazao svoje osjećaje iz "Bitke u Ardenima"...
" U tom 40. krugu, i dalje sam bio na Mihaelovom repu. Kroz glavu su mi se munjevito rojile misli, i znao sam da ga moram prestići. Približavamo se Ružu, i prolazimo ga instinktivno, na osjećaj. Taj zavoj je u onom periodu bio veličanstven. Gotovo ravan, ali ne sasvim. Flat out. Taman toliko, da vas natjera da date svoj maksimum znanja i vozačkog umijeća,da biste ga savladali kako treba. Pravi test mašine i čovjeka. Nastavljamo prema L Komb... Spremam se za obilaženje..."

Ruž je u onom periodu bio jedan od najzahtjevnijih zavoja na svijetu. Sa slijepim izlazom na vrhu, tražio je od vozača najveću moguću koncentraciju i posvećenost.

Mika nastavlja da priča:
" Primičem nos svog Meklarena uz zadnji kraj Ferarija, i pripremam se da kočim kasnije. Ali, Mihael me vidi da dolazim, i pri brzini od 186 milja, on me siječe. Svojim lijevim panelom prednjeg krila, lagano dodirujem njegovu zadnju desnu gumu. Prostora za prolazak nema, moram odustati od manevra."
Baš taj Mihaelov manevar izazivao je lavinu negodovanja godinama poslije, pa čak i Mikinu nervozu, tog oblačnog dana. Međutim, Finac ne bi bio to što jeste, da odmah nije i oprostio Kajzeru:
"Nikad nisam imao problem sa tim, a posebno danas, toliko vremena poslije. Uživao sam u F1, a jedna od mojih glavnih odlika bila je baš rivalstvo sa Mihaelom. Tukli smo se žestoko na stazi, ali sam ga veoma poštovao. Mislim da je i on isto osjećao za mene. Veliki, beskompromisan, ali mekani i ne osvajaju sedam titula, već baš takvi. "

Slika

Dok je vozio ostatak tog 40. kruga, Mika je shvatio da vanjska oplata prednjeg krila ne utiče znatno na upravljivost bolida, te da on i dalje savršeno leži kroz zavoje, i da je fascinantno upravljiv:
" U mislima sam shvatio kako će jedino mjesto gdje ga mogu obići biti La Komb. Znao sam i da taj manevar mora biti neponovljiv, brz i rezantan. Samo tako se može obići vozač kalibra Mihaela."

Kad su ušli u 41. krug, Mika je odlučio rizikovati:
"Bio je to veliki rizik, ali sračunati rizik. Morao sam proći ravno kroz O Ruž, najvećom mogućom brzinom, da bih se tako što više približio Šumaheru."
U tim danima, proći ravno kroz Ruž nije bilo preproučljivo za većinu F1 vozača. Navjerovatno teško i zahtjevno ,a kazna za to je bila, strašna nesreća. Da situacija bude još gora, staza je još bila vlažan. Grip je tog dana bio misaona imenica u većini zavoja na stazi.
"Znao sam da moram biti milimetarski precizan. Proći uskom suvom putanjom, kroz jedan od najbržih zavoja na svijetu, sa papučicom nagaženom do poda, i dok naslijepo gađate vrh zavoja, i izlazak iz njega...Procijenite sami," smješka se Mika.
Odlučio je brojati do tri. Tako će zavoj podijeliti na segmente, i pokušati uskladiti bolid sa samim sobom.

"Jedan."
Meklaren je počeo da drhti, izložen golemoj G bočnoj i kompresionoj sili. Ulazeći u zavoj, osjetio je nevjerovatnu lakoću volana, što sigurno nije bilo dobro, to svaki trkač zna. Imati lagan bolid, pri tako velikoj brzini, i vršiti bilo kakve korekcije, ravno je samoubistvu.

"Dva. Uzdahnuo sam, i shvatio da oči počinju da me peku od buljenja u prednje točkove, i ono ispred njih. Negdje na sredini zavoja, pomislio sam da neću moći da ga zadržim. Bio je prelagan."

"Tri", dok je bolid, jezivo lagan, prolazio završnu tačku zavoja. U tom momentu, Mika je, kako veli, osjetio opet težinu bolida, grip se vratio. Mihael zavoj nije prošao tako perfektno, i Mika je shvatio da je tu. Svaki atom njegovog tijela vapio je da pretekne Mihaela:
"Prilazimo Kombu. Vidim Zontu... To je to. Mihael je otišao lijevo, ja desno. Kočim najkasnije što smijem. Mozak mi trne od straha. Van trkačke sam putanje, na vlažnom dijelu staze. Brzina, preko 300 na sat. Jeza mi silazi niz kičmu. Prošao sam."
Svi pamte kako je Mihael pokušao zbuniti Fina, svojim vrludanjem lijevo, desno. Nije uspio. Mika je bio nepokolebljiv tog dana, na otvorenoj sceni Ardenske pozornice.

Slika

I na kraju jedne divne balade, i ne baš srećan kraj. Nakon Spa, sve se urotilo protiv Mike. Stigla je Suzuka, i računica je u timu Meklarena bila jasna. Osvoje li trku, Mika je šampion treći put u nizu. Tripli šampion, tri puta za redom...
Ferari je na sve načine pokušao da osujeti planove Britanaca, i sa minornom razlikom osvaja pol. Samo 0.009 sekunde... Dovoljno, poslije se ispostavilo, za veliko finale velikog rivaliteta, i prikladno za zadnji obračun ovakve vrste, dva velika vozača.
Mika nije uspio. Samo 1.8 sekunde, samo toliko je bio sporiji u bici za svoju treći titulu.
Krajem te 2001., u svojoj devetoj godini sa Meklarenom, desio se i rastanak dvaju velikana. Mika je tvrdio, nakratko, samo jednu sezonu...
Kako je govorio, da bi malo više vremena u tom narednom periodu proveo sa porodicom. Povratak velikana nikad se nije desio. Čovjek koji je godinama vozio "flat out" svojom željom otišao je iz F1 na mala vrata. Bez fanfara, pozdravnih truba i pompe.
Sigurno da ta vrata, svojom veličnom nisu odgovarala tako velikom vozača, ali to je bio samo njegov izbor. Jednostavno, Mika nije neko ko je naviknut na slavu, na svečanost. On je ipak, na kraju, jedan veliki - Finac. Ljudi poznati po kulturi, pristojnosti i poniznosti.
Tako veliki, a tako mali...

"Hakinen je najbolji protivnik u smislu njegovog kvaliteta, ali, najveće divljenje kod mene izazvale je njegova beskompromisna ,100 postotna borbenost na stazi, a potpuno disciplinovan život van staze. Naše međusobno poštovanje bilo je maksimalno, i dopustili smo jedan drugom miran i povučen život van staze," - Mihael Šumaher, Crveni Baron.


Nadam se da će Vam se svidjeti.
Ipak, namijenjeno je Kolega Nikoli. Mnogo problema u tehničkoj podršci ovog teksta. Iako se nisam vratio u svakodnevnu rutinu, ovo sam morao odraditi.

Džoni, indžoj... Ol d best.

Do čitanja, kompanjerosi...

Korisnikov avatar
Lesa091
Reactions:
Postovi: 590
Pridružio se: Čet Avg 03, 2017 10:30 am

Re: Flying Finn

Post od Lesa091 » Čet Dec 06, 2018 5:26 pm

Jos jedan sjajan tekst. Hvala na podsecanju na, za mene, najbolje godine F1 i najlepse rivalstvo. :smajli_sa_pivom:

Korisnikov avatar
DzonyDLG
Reactions:
Postovi: 1628
Pridružio se: Čet Maj 18, 2017 12:37 am
Lokacija: Beograd
Kontakt:

Re: Flying Finn

Post od DzonyDLG » Čet Dec 06, 2018 5:47 pm

Tihi hvala ti do neba za ovaj tekst, najbolji o Miki koji sam ikada procitao! Ponovo si me vratio u detinsjtvo, slike su mi se nizale u glavi kao da je sve juce bilo. Imas od mene gajbu piva! :) :smajli_sa_pivom:
"The fact is I don't drive just to get from A to B. I enjoy feeling the car's reactions, becoming part of it." Enzo Ferrari

Slika

Korisnikov avatar
Centurion
Reactions:
Postovi: 1770
Pridružio se: Pet Feb 17, 2017 12:02 pm

Re: Flying Finn

Post od Centurion » Čet Dec 06, 2018 5:51 pm

DzonyDLG napisao:
Čet Dec 06, 2018 5:47 pm
Tihi hvala ti do neba za ovaj tekst, najbolji o Miki koji sam ikada procitao! Ponovo si me vratio u detinsjtvo, slike su mi se nizale u glavi kao da je sve juce bilo. Imas od mene gajbu piva! :) :smajli_sa_pivom:
Ooooooooooooooooooo llllllllllllllllllllllllleeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.
Gracie gringo. Samo ladno... U prikladno vrijeme godine, da bude hladno... Gore, na terasi Beogradskoj...


Hvala Lesa. Drago mi je. :smajli_sa_pivom:

Korisnikov avatar
poTTa20
Reactions:
Postovi: 2245
Pridružio se: Pet Feb 17, 2017 6:42 am
Lokacija: Beograd, Voždovac

Re: Flying Finn

Post od poTTa20 » Pet Dec 07, 2018 6:48 am

I opet pobeda.

Eno ga Dzoni, vidim ga kako je pao u trans posle čitanja :D

Ovakve tekstove treba davati ljudima koji tvrde kako je F1 samo jurcanje u krug, jer kada se ovako nešto pročita i nauči, svako će shvatiti da je mnogo više od toga.

Korisnikov avatar
Interceptor
Reactions:
Postovi: 60
Pridružio se: Ned Okt 01, 2017 8:41 am

Re: Flying Finn

Post od Interceptor » Pet Dec 07, 2018 8:32 pm

Čitanje ovakvog teksta je neverovatno emotivno iskustvo...Pogotovo za nekog ko je sve to gledao I bio vatreni navijač letećeg Finca.

Korisnikov avatar
Centurion
Reactions:
Postovi: 1770
Pridružio se: Pet Feb 17, 2017 12:02 pm

Re: Flying Finn

Post od Centurion » Pet Dec 07, 2018 10:14 pm

Interceptor napisao:
Pet Dec 07, 2018 8:32 pm
Čitanje ovakvog teksta je neverovatno emotivno iskustvo...Pogotovo za nekog ko je sve to gledao I bio vatreni navijač letećeg Finca.
Sigurno je to da mi je zadovoljstvo kad pročitam ovakve komentare. Onda i vrijedi napisati dobar tekst, kad takvi ljudi čitaju...
Iskreno, potrebno je mnogo pripreme, kad su kod mene standardni uslovi, da tako kažem. Komp mi je van upotrebe zadnjih četiri pet dana, a sa lap topom inače nisam na ti. Ljubitelj sam deska...
Tako da sam imao te otežavajuće okolnosti, inače, mislim da bi tekst bio i malčice duži...
Ima tu još nekih stavri koje bi se mogle dodati o Finu, ali o tom potom.
Još jednom, hvala vam svima na lijepim riječima. Do narednog čitanja, kuckamo se...

Korisnikov avatar
DzonyDLG
Reactions:
Postovi: 1628
Pridružio se: Čet Maj 18, 2017 12:37 am
Lokacija: Beograd
Kontakt:

Re: Flying Finn

Post od DzonyDLG » Pet Dec 07, 2018 11:58 pm

Tile legenda si, sam tekst a pogotovo cinjenica da si zbog mene kucao i na lap topu da bi sto pre zavrsio, baca me sto kaze Pota u trans. :D Hvala ti jos jednom i naklon do poda, ma sta gajba, kamion piva! :D :smajli_sa_pivom: I neka si malo izostavio, mora nesto da ostane i za usmeno. :D :smajli_sa_pivom:
"The fact is I don't drive just to get from A to B. I enjoy feeling the car's reactions, becoming part of it." Enzo Ferrari

Slika

Korisnikov avatar
Sejo #95-2
Reactions:
Postovi: 48
Pridružio se: Čet Sep 06, 2018 3:12 pm
Lokacija: Sjenica,Srbija

Re: Flying Finn

Post od Sejo #95-2 » Sub Dec 08, 2018 3:26 pm

Citajuci ovaj odlicni tekst,uz gorku kafu razmisjam,o cemu cemo pisati u buducnosti,kome cemo se diviti kada vise nema ovakvih vozaca a ni bolida kakvih je nekad bilo....

Hvala na predvinim tekstovima.
"Što možeš sanjati, možeš i ostvariti." Enzo Ferrari

Korisnikov avatar
Deadpool
Reactions:
Postovi: 1437
Pridružio se: Pet Feb 17, 2017 5:53 am

Re: Flying Finn

Post od Deadpool » Pon Dec 10, 2018 4:21 pm

Nisam tada cenio Miku koliko je vredeo,ipak je on bio "s one strane" a ja mlad,napaljen navijač.Sada kada sam stariji,sa distance,uz reči najvećeg da ga je najviše poštovao,ono obilaženje u Spa ima drugačiju težinu a današnja rivalstva deluju tako bledo.Odličan tekst!
Dogodine u Montrealu ;-)

Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost